***šanta BARBARA na istrijanski***
šanta BARBARA (LA MULA DE PARENCO)
OVO JE ŠTORIJA O NAS ČETIRI:
Sve je počelo JENU NOĆ kad smo ju srele, NJU KI JU JE SAMO BOG MOGA UČINITI, pa smo za doj poli nje čekale KURIJERU, ali ona ni čekala samo nas pa smo si pošle kupit ANKORA UN LITRO DE KUEL BON VIN, jer je bija dugi put DA TRIESTE FINO A ZARA. pa smo se pitale KADI SU TA VRATA KROZ KA SMO PASALE...smo skužile da je NEBO ŽUTO, A SUNCE JE BLU NA BREGU di se sluša REGE, a tamo smo našle i ČRNE ŽABE I ČRNE ZVIZDE...smo bile lačne i pensale SE IL MARE FOSI DE TOČO E I MONTI DE POLENTA...O MAMA KE TOČADE...ma kako su hitale ŠAJETE...
BRKICA, ROZAMUNDA I MARJETA su SEDILE NA POSTEJE I FUMALE ZELENU TRAVU DOMA MOGA i su si DUŠU OPEKLE JER ONA NAS NI PREBOLELA...i tako smo predikale s KURIJERON I ČRNIN ŽABAMA i smo kapile kakovo je to ČRNO ZLO...kad ni unega kemu bimo kričale FUCK ME BABY... i ki bi NAŠEGA SINA PEJA I KI BI NAŠU MAMU KUNTENTA...pred jutro nan se učinilo da čujemo TVOJI KORAKI NA ŠKALINEH. A SE TI FORŠI PIŠEŠ ISTRIJAN? ...ma ča bimo mi dale DA JE GUDALO NOŽ, A PRŠUT VIULIN...ma znate ča...MI NE MOREMO VIŠE TAKO MI NE MOREMO BEZ NJE...SAMO PIJEMO I JIDEMO (sira i pršuta)...ionako su ŠOLDI VAJKA U MODI...a ONA KURBA SVINJA KATARINA MALA nan hi je pobrala. mi bimo tribale spati, ma još nan se ne spi...
BUON GIORNO, DOBAR VAM DAN, MI SE PIŠEMO ISTRIJAN. STASERA SMO DELALE ČIN-ČIN i smo pensale na TVOJU KOŠULJU PLAVU i smo čekale BARBARU STJUARDESU, ma ona se ni tornala migari smo ju zvale na PARTY ZA EKIPU...ona se rabjala perke su ju zvali BJONDA LOVRANKA, migari JE PORTALA KAPELI NERI ANKE ČRNU PIZDU JE IMALA...JOOOOOJ JOOOOOJ...anke mi smo se rabjale perke ni stila doj na party pa smo njoj rekle HOJ, HOJ, HOJ, MALA, HOJ, HOJ, HOJ, SAMO NIKAD VIŠE NAZAD NEMOJ DOJ...MA VRAJŽA KURBA SVINJA...
kurjera nas je dopejala poli autogril pa smo si pojele jeno malo BIGOLE KON LE LUGANIGE, ča je marjeti učinilo slabo...ali smo kapile da BAKALA ne dela ŠKIFO, ŠKIFO, CILI NAN DAN PASA.
smo pošle u disko i su puštili LA MULA DE PARENCO I BRKICA je popizdila i je rekla: TANCAJMO! neki ragač njoj je MASTIJA NOGI i da se škuža njoj je reka gremo popit JENU BIRU, DVI BIRE, TRI BIRE...a ona mu je rešpondila: JA NE GREN, JA NE GREN, JA NE GREN, JA NIKAMO NE GREN. a ROZAMUNDA njoj je rekla da ku njoj se ni pjaža ni morala Z GUZICON SPRID NOSON MU VRTIT perke je ROZAMUNDI bija KAKO GROJZE I RAD BI GA BILA POZOBALA, na ča je MARJETA rekla: "DA IMAN CICE KAKO ČIŠPE I VELU RIT KO VELEBIT i ja bin mu bila dala da mi vrže RUKU SPOD BLUZE I REĐIPETA KOLOR DE ROŽA". BRKICA in je rešpondila: "ma znate ča! GUŠTI SU GUŠTI".
VEĆ JE BILA KASNA URA pa su pošle doma. kad su rivale, SU BILE KOMA. ALI GLAVNO DA SU DOMA.
drugo jutro su vrgle NA GRDI KANTUN DI PUŠE BIČVE I MUDANTE DA SE SUŠE.. za užinu su pošle na PAŠTU AL DENTE I MESIĆA NA RAŽNJU.. ROZAMUNDA I BRKICA su pitale MARJETU: "KEGA SI SANJALA, MALA? forši onega ragača od čera?" ona njin je rešpondila: "VERO ŠI VERO ŠI VERO JA....ali mi ni stija dat NI PO UD NJEGA".....
i ko za vraga, on je bija tamo, čuja sve ča su predikale, doša do MARJETE i reka: "CILU NOĆ NA TEBE MALA SAN PENSA"...
kad su ROZAMUNDA I BRKICA kapile da su kandele, BRKICA je stila poj na PALENTU I RADIĆ, a ROZAMUNDA njoj je rekla: "NE! GREMO ROŽE BRATI!"
ragač NI PRENA MARJETINU MAMU pa su se uženili. dobili su sina kojega je on vajk ZA RUKU PEJA. od ROZAMUNDE I BRKICE su za svate dobili ZELENU PUNJAVU.
MA KE BELA, BELA KOZA!
(ovo je naravno skinuto sa bloga http://pastastunom.blog.hr
da me ne tuže za plagijat)
***SHUNGA***
neki od vas su možda i čuli za ovu zanimljivu granu japanske umjetnosti!!!shunga su slike ili bolje rečeno djela slikana na komadu drveta koji prikazuju scene iz japanskog seksualnog života.
Naime,japanci za razliku od pobožnih europljana nisu nikad osjećali stid ili nelagodu zbog sexa.Stoga,nije čudno da se prve slike "shunge" pojavljuju još u 13.st.Osim seksualnih motiva,čudno je još i to na slikama da su spolni organi pretjerano glomazni i jako izraženi.Prikazuju se činovi spolnog odnosa najčešće gejša i muškaraca,no postoje i malo nastranije slike poput onih-žene i hobotnice,muškarca i muškarca,impotentinih muškaraca,masturbacije različitim kućnim predmetima...
Neću vam nabrajati imena najpoznatijih slikara jer ih i sama teško izgovaram...Shunga u doslovnom prijevodu znači "proljeće" što je u japanu često sinonim za seks!Te su slike u početku služile mladim bračnim parovima da znaju šta radit prve bračne noći,ali i starijima (tada vijagra nije postojala) kao "poticaj"!!!
Čudno je to kako iako su slike nerealne zbog preuveličavanja spolnih organa,vema su realistične,istaknut je svaki detalj,skoro do medicinske preciznosti...hm,čudno,a danas se baš japanci smatraju sramežljivijom nacijom...
***i ljudi su samo bića...***
za ljude se govori da su u prednosti što mogu razmišljati,planirati,biti razumni za razliku od životinja...ljudi mogu i osjećati,mogu biti sretni,zadovoljni,voljeti,biti voljeni...ali ljudi mogu biti povrijeđeni,tužni,usamljeni...i to nikako nije prednost pred životinjama...
ljudi koji osjećaju one negativne osjećaje,na različit ih način izražavaju...neki se povlače u sebe,neki postaju najbolji pjesnici,bol im je inspiracija...neki čak i cijene neuzvraćenu ljubav jer im je ona najveća inspiracija,neki su počašćeni što mogu patiti i neuzvraćeno voljeti "tu"osobu...(petrarca)...
ima ljudi koji su zbog toga pasivni,bol pretakaju u uspješnu karijeru,ali ima i onih ljudi koji imaju potrebu za osvetom 
i to je upravo ona najgora stvar!!!sad zamislite što je ljudska priroda...namjerno povrijediti voljenu osobu!!!a zašto...vi ste patili i želite da i ta osoba zna kako je to...i sad što može najdublji,najvrijedniji i najljepši osjećaj-ljubav donijeti...ne samo sreću,nego i osvetoljubivost,ljubomoru...mislim da su ljudi koji nemaju potrebu za osvetom,koji su jači od tog nagona,naprosto su ljudi koji imaju sreću...jer biti u jednom trenutku i samo tom trenutku nošeni i nemoćni pred tim ljudskim nagonom nešto je zbog čega se ljudi kasnije kaju i opet pate...mislim da upravo zbog te neuzvraćene ljubavi ljudi čine najgore stvari,i jedino kako bi to mogla opisati je ruža s trnjem...ruža je predivna,najljepši cvijet,ali ako je želimo imati češto ćemo se ubosti na trnje i patiti..
.nisam sigurna što sam točno ovim postom htjela reći,ali jednostavno razmišljala sam koliko smo mi ljudi komplicirani i nemoćni pred nekim nagonima,jer na kraju krajeva svi smo samo ljudi...
***bojim se mraka...(pogotovo u šumi,kraj autoceste)***
dok ovo pišem još mi se tresu ruke.Danas prije sat vremena vraćala sam se autobusom iz poreča,koji je rekao da me može ostaviti na djelu ceste koji se spaja za novigrad i neka nazovem nekoga da dođe po mene.Nazvala sam prijateljicu,objasnila joj i ona je krenula.Tada je bus stao, a šofer mi je samo rekao:"Evo!tu izlaziš!"U tom trenutku sam shvatila da su me ostavili usred ničega,na spajanju autoceste na običnu cestu,gdje mi ništa nije jasno...ni otkud bi prijateljica trebala doć ni ništa...i sinulo mi je da je ona sasvim negdje drugdje,na mjestu koje sam ja očito pogrešno shvatila.Zvala sam ju mali milijun puta,ali nije bilo odgovora.Nakon 20 minuta čekanja,odlučila sam slijediti upute tabele "NOVIGRAD 5km"...i odlučila početi hodati,dok se prijateljica ne pojavi sa autom.Najednom sam se našla u mraku gdje ne vidim prst pred sobom,pokraj mene auti jure na cesti,a oko mene šuma u 10 sati navečer!Treba možda spomenuti prije da se ja BOJIM MRAKA!!!
bojim se biti u mraku u svojoj toploj sobi,a kamoli u nekoj šumi,kraj autoceste u sred ničega osim stabala,vjetra,hladnoće i noći!U tom trenutku sam se slomila i počela plakati!na mobitelu sam imala samo 4 kune i znala sam da nikoga ne smijem zvati za slučaj da se frendica javi!!!hodala sam dalje i stala su mi 3 auta i pitali ako trebam prijevoz...(drugi je bio pijani starac)...nikad u životu nisam sama sjela u tuđi auto pa sam rekla da neću ni sada...i nastavila sam u plaču hodati po mraku i odjednom se ispred mene začulo lepetanje krilima uz odvratno kreštanje.neki se fazan očito mene uplašio i izletio iz trave!naravno on je mene uplašio još više,toliko da sam vrinula...čula sam glas kako mi odjekuje u šumi...hodala sam i dalje,tresući se i od hladnoće i od straha...odjednom sam čula korake,najprije samo jedne polagane,pa više ubrzanih koraka,pa glasno dahtanje.kako se auto približavao nekoliko je oči zasvijetlilo u mraku!
protrnula sam i nisam se mogla pomaknuti s mjesta...svjetlost se približavala i shvatila sam da su to konji koji su u tom ograđenom djelu šume.znam tu cestu jer njome idem svaki dan iz škole.nastavila sam hodati,a konji su me pratili sa druge strane ograde...inače obožavam konje,ali sad mi se baš nije sviđalo to što me prate!odjednom je jedan auto stao,ja sva uplakana,razmišljala sam dal da pobjegnem ili da ljubazno odbijem!i odlučila se za ovo drugo...u autu je bila frendica koja se u međuvremenu nakon pola sata čekanja na pogrešnom mjestu vratila kući i pročitala poruke gdje sam joj ja objašnjavala gdje sam.(sabs puno hvala) u autu sam se rasplakala ko nitko...neznam zašto???valjda jer je sve bilo gotovo!uglavnom neznam dal sam preboljela strah od mraka,ali znam da sam jaka osoba jer sam preživjela sama u šumi i mraku,najstrašnijem meni zamislivom mjestu.
hvala puno i nix koja je zvala okolo ljude da me dođu spasiti,a hvala i dini i nicole na pokušavanju dolaska po mene!
ajme kako ja imam zanimljiv život!možda malo previše...
***još jedan običan dan...ili???***
zamislite da jedan dan odete u školu kao i inače...kišni je dan,tmuran,razmišljate što ćete raditi za vikend...slušate dosadna predavanja i zamišljeno gledate kroz prozor...razmišljate hoćete li uspjeti rješiti ispit iz matematike,hoćete li upisati faks koji želite...uglavnom proživljavate još jedan običan dan u vašem životu...
odjednom se oglasi glas na razglasu koji vam govori:"molim pozor!zbog noćašnje provale u školu i zbog tek pristigle dojave o mogućoj postavljenoj BOMBI u školi molimo da u miru napustite školsku ustanovu!uzmite samo najpotrebnije!iako nema razloga za paniku!"-u onom trenutku po glavi vam se vrti samo jedna misao...u svakom trenutku mogla bi umrijeti...
to se danas dogodilo u našoj školi "SŠ Mate Balote" u Poreču.Zar u tako mirnom i dražesnom gradiću?E,pa vidite i to je moguće.Čuli smo kasnije da je i prije bilo takvih dojava o bombi,ali sve su bile lažne.Ali danas je jednostavno bila prevelika slučajnost provale (a ništa nije bilo ukradeno) i dojave o bombi i svi smo bili evakuirani iz škole!
netko se kasnije našalio i rekao:"barem nismo pisali ispit iz matematike!" moram priznati da mi se u tom trenutko to činilo sitnicom naprama tek doživljenom!!!užas...zamisli,samo odeš u školu kao i svakog drugog dana i ne vratiš se...!!!čovjek se stvarno zamisli!!!
malo detaljnije
***kondomi protiv silovanja???***
evo danas gledam na rtl-u "exploziv" i javljaju novi izum...kondomi su se u posljednjih 50 godina jako razvili bla bla bla...i odlučili izmisliti kondom koji štiti od silovanja...i na kužim kako će se lik zaštititi od silovanja...???
ali skužim to je kondom koji žena koja se užasava silovanja stavi sebi u p.....(po mom skromnom znanju to se onda zove dijafragma) i tako žena koja izađe ujutro iz kuće stavi taj kondom pritiv silovanja i ako je lik napadne sve ok...a zašto sve ok???jer to nije bilo kakav kondom...taj kondom u sebi sadrži nekakve šiljke koji se muškarcu koji ugura svoj k.... u tu ženu urežu u njegovo spolovilo...(sad se sve muške osobe hvataju između nogu sa zgražanjem na licu) i to su posebni šiljci koje može jedino ginekolog izvaditi...
i sad ajmo reć da je to ono što i zaslužuju silovatelji...ali šta sad žena treba 24-24 hodat s komadom lateksa u sebi???ali ajde možda ima i takvih luđakinja...
ali sad druga stvar...ti će kondomi očito biti dostupni svima...i sad recimo cura je ljuta na nekog dečka i želi mu se osvetit...napije ga i odvuče u krevet dok je prije toga stavila taj kondom sa šiljcima...lik najebe na najgori mogući način...znači ti kondomi će ubrzo postati niš drugo nego oružje...a stvarno šta fali suzavcima,raznim sprejevima i tečajevima samoobrane...
nije da podržavam silovanje...ni u kom slučaju...nego jednostavno vidim i loše strane tog "izuma"...
kako bi moja nona rekla: "ča još danas neće izmislit?!"
ovdje vam je i link za članak
***istra u mom srcu***
evo ovako,danas sam malo razmišljala o mom budućem životu i kako ću se morati odseliti kako bi studirala,a jednog dana možda i kako bi se zaposlila...i jednostavno to mi teško pada...od kad znam za sebe živim u istri,znam njenu tradiciju,jezik,povijest i sve šta je uz nju vezano,moji roditelji,bake,djedovi,prabake i pradjedovi svi su oni ovdje živjeli...(sad će neki pomisliti da post pišem radi bojana...ali nije ni u najmanju ruku tako)
ja sam od malih nogu živjela kod none u buzetu,tamo sam odrasla,na selu...u blizini sela koji se zove sovinjak...
i dok nisam krenula u vrtić nisam znala riječi hrvatskog,nego samo naše (po domaći)-buzećanski...a vjerujte mi to nije ni približno slično hrvatskom...
odrasla sam na selu,svaki dan s nonom išla na polje,valjala se po travi,igrala u blatu,brala povrće i travu,hranila kokoške,pačiće,purane,koze,zečeve...imala sam i prijatelje,ali smo se rijetko kada igrali jer su bili udaljeni od mog sela...
i danas se prisjećam neki će reći gluposti iz mog djetinjstva i tek sada shvaćam koliko su vrijedne i posebne...
sjećam se da sam kao mala obožavala piliće: kad bi me nona zvala jer je vidjela da se jaja polako otvaraju i onda smo im mi pomagali razbiti ljusku jajeta...i pilić bi izašao van sav mokar i sljepljen,a par sati poslije već bi bio mala dlakava loptica...
bila sam i kreativna pa sam pačićima radila bazene...stavila bi na travu lavaman pun vode i dašćicu da se lakše popnu i skoče,ali nije ih baš previše interesiralo...par sati kasnije sam se vratila i...jedan se utopio!!! 
u blizini sela i pokraj naših njiva teče potok...i ja sam kao mala imala gumene čizmice i s njima po potoku lovila račiće,puževe, žabe i kornjače...naučila sam da imaju duge nokte...
voljela sam ljeti kad smo kosili travu i kasnije je grabili i stavljali je na prikolicu,mene bi nona zaposlila da "peštan" (gazim) po sjenu kako bi je što više stalo,a ja sam to obožavala,istina nekad su me kao malu znali prekrit sa sjenom,ali sve je to ok...
ne jesen je nona brala gljive i tako bi svaka sa svojom košarom i štapom išla u šumu.ja sam naravno brala sve gljive:otrovne,nejestive,smrtonosne,radioaktivne...i nikako mi nije bilo jasno kako moja nona samo tako malo gljiva nađe...
zimi sam se držala kuće,kraj špakera na drva i s nonetom pekla jabuke s orasima i dunje...vani sam najčešće skakala po zaleđenim lokvama i lomila led,klizala se ako je potok bio zaleđen...
proljeće sam najviše voljela...šume se ispune sa žutim divljim jaglacima,bjelim ljubičicama,ciklamama,potočnim plavim zvončićima i cvijetovima divlje ruže...postoji jedno mjesto na kojem je mali slap,ali samo nakon obilnih kiša...oko njega je svo to cvijeće,malo iznad nalazi se livada na kojoj je samo jedna divlja jabuka koja kad procvjeta sve oko nje bude bijelo od latica...i to mjesto mi se urezalo u sjećanje i kad mi netko kaže "proljeće" uvijek pomislim na to mjesto.dakle,ja sam svoje djetinjstvo provela na selu,u cunjcima pokraj sovinjaka,u istri.
istina,u školu sam išla u novigradu,ovdje živim,ali uz poreč i novigrad me vežu samo ljudi do kojih mi je stalo,iako volim i taj mali gradić...a postoji i mjesto u sovinjaku,mali parkić staro groblje...sa njega se vidi cijeli buzet,pa čak i buzetska pivovara,stotine malih sela i polja,u daljini se jasno vidi ćićarija,po zimi čak i sa snjegom...jednostavno imate pola istre na dlanu...
jednom smo se tako vozikali nekim čudnim putevima po istri i izgubili se.našli smo se na nekom uzvišenom brdu sa dvije-tri kućice,par starih stanovnika i 50-ak mačaka...okrenula sam se i oko mene,u daljini i bliže je bilo puno takvih malih brdašca sa nekoliko kućica i pokoja sa zvonikom.svako od tih sela u istri podsjećao me na moje i na to gdje sam odrasla...i shvatila sam da gdje god otišla u životu,nekakav new york,london,pariz ili zagreb previše bi mi falilo ovo mjesto,moja istra.
***maturalac-španjolska***
evo sad kad sam skupila nešto slika dođoše i taj trenutak...da napišem post sa materijalnim dokazima o maturalcu...
krenuli smo u ponoć iz poreča...u busu smo kao trebali pokušati spavati,a dobro da su sjedala bila kao u crkvi...sjedi ravno i mirno...
ujutro su nas probudilii rekli da smo u genovi i ajmo popiti kavu...i tako smo se mi slinavi i zgužvani od spavanja u busu s bolovima u trtici i koljenima (jedini način spavanja je bio dignuti koljena na sjedalo ispred i na trtici sjedoležati) uputili na kavu...kad smo se malo razbudili ajde opet u bus...
sljedeća stanica bilo je "MONTE CARLO"...reakcija na pogled na taj grad gotovo svih cura bio je "Ahhhhh....."mene se nije previše dojmio,preumjetan je i nema svoj duh...
Nicu nismo vidjeli jer je bila puna radova na podzemnoj nego smo se zaputili Grasse u "Fragonard"-tvornicu parfema...vidjeli smo kako se od cvijeća,voća,drva i drugih glupost dobivaju parfemi...jeste li znali da u aluminijskoj bočici parfem može trajati i do 10-ak godina...ali je naravno skuplje...pošto kod mene parfem ne traje duže od mjesec dana odlučila sam se za ekonomičnije rješenje i kupila u običnoj staklenoj bočici neki od jagode,limuna,vanilije i mošusa...
btw-muški parfemi u sebi sadržavaju papar 
...
najzabavniji dan je meni bio u Cannesu...istina našu sobu u hotelu nisu mogla naći 3 recepcionera i dok smo ju s njima tražili odradile smo maraton vučeći sa sobom kofere...
...da bi na kraju skužili da naša soba nema vrata nego se u nju ulazi kroz terasu...hvala bogu bila je u prizemlju...u Cannesu smo išli na kuglanje
,napili se koktela neonskih boja,učili plesati salsu,pijani pjevali po ulicama i 4 ujutro bilo nam je prerano za spavanje pa smo ja,mia,vedran,vanja,marino i anis u 4 i pol odlučili se okupat...trebalo je zato pobjeći od čuvara preko labirinta od vrta...plaža je ona iz snova,sitan pjesak,lagani valovi,mjesečina...tu noć nismo spavali...
sljedeća dva dana smo proveli u barceloni...danju:shopping,shopping,shopping,nabava alkohola...noću:konzumiranje alkohola,ples,konzumiranje alkohola,pjevanje,izbacivanje alkohola na različite načine iz organizma...
Ovdje ne smijem zaboraviti cjelonoćni ples u "Sunsetu"odlične "Long Island koktele" u Rock Caffeu,shopping i predivno iskustvo-MAGIČNE FONTANE u Barceloni...to je igra svjetlosti,vode i glazbe u jednom i to je nešto predivno...očarale su me,jednostavno sjedeći na stepeništu ispred mene su se pružali redovi malih fontana,u pozadini je svirala opera,a fontane su pratile glazbu uz svjetlost u raznim bojama...
Nakon kratkog posjeta Monserratu krenuli smo u dugoočekivani "Lloret de Mar"...to je grad čiji su stanovnici 90% turisti,sve sami hoteli,trgovine i diskoteke
...no nismo se žalili...danju smo vrijeme provodili na plaži ili ispijajući koktele od 1 litre...taj me stvarno udario pošteno u glavu i miica i vanja su me nekako doveli do hotela,a o glupostima koje sam pričala nećemo...uglavnom ne sjećam se ničega dok nisam izašla iz hladnog tuša...postoje i slike mene prije trijeznjenja...ali pokušavam ih u potpunosti eliminirati...
,opet nabavljali smo alkohol i na razne ga načine krijumčarili u hotel...zgurali bi ga u mini torbice,ispod majice,u džep...u sobi nam je kao frižider poslužila kada napunjena sa hladnom vodom u koju smo sve to stavili...i onda smo se drugima po sobi uštekavali za tuširanje...hehe
ispijanje tequile nas hodniku hotela,traženje danire,zatim traženje mog razreda bila su moja sjećanja od prvog dana...M&M znaju i više...hehe...u Lloretu smo svake noći izlazili u "Tropix",diskoteku na nekoliko katova i tamo plesali cijele noći...mi iz Hrvatske dobivali bi VIP karte i besplatan ulaz...fency...inače takvo nešto fali ovdje kod nas...takav mali gradić koji služi samo za zabavu i provode...drugi dan proveli smo u "marine landu"-(park sa vodenim atrakcijama) gdje smo gulili guzice po raznim vodenim toboganima i gledali predstavu sa tuljanima i delfinima...tj zgodnog lika-njihovog trenera...
zadnji dan otišli smo na viteške večeri u obližnji dvorac...jeli smo u polumraku dok su se ispred nas odvijale viteške borbe,a jeli smo juhu,cijelo pečeno pile i cijele krumpire (naravno sve smo jeli rukama jer pribora nismo imali,kao pravi vitezovi)
nakon toga pili smo sangriju i gledali ples flamenca...
u Italiju smo doputovali brodom u skučenim kabinama.a šta se u tim kabinama odvijalo sam bog zna jer sam noć uglavnom prospavala...eh,trebalo je nadoknaditi san od 5 skoro neprospavanih noći. 
a istina na brodu je bilo malo teže se opet napiti budući da je obični sokić u tetrapaku koštao 10 eura 
inače ovaj ću maturalac pamtiti do kraja života...zbog više stvari...a najviše jer sam u tih 8 dana potpuno zaboravila na bilo kakve probleme,odlično se zabavila,a usput i nešto i vidjela (navažnije dalijev muzej)...evo vam malo naših zajedničkih slika....
***vratih se***
evo vratih vam se ja iz španjolske!!!bilo je ne super nego odlično i fenomenalno...mislila sam da ću objavit post sa slikama,ali nisam ih još skupila sve pa bit će za kojih par dana...
ali da udovoljim daniri i da se pohvalim da smo se upoznale...ali onako ekspresno...
bile smo obje u lloret de maru i bilo mi je glupo da budemo u istom gradu bez da se vidimo...sad hotel se zove gran gorbi (njen),a osim toga ima još dva hotela sa rječju gorbi u imenu...išla ja s frendom i tražimo ulaz,pokušaj br 1.završili kod nekog bazena i stražar se izderao na nas
2.finili u nekom 10-tom hotelu koji ni nema sobu broj 224
i napokon pitali za pomoć i našli jebeni ulaz od hotela...našli i sobu i sad u sobi 5 ili 6 cura...(a da!nisam napomenula da smo u našem hotelu prije toga popili 5 tequila i apsint...tak da...malo je sve u magli-danira sorry)
i nigdje danire i si mislim "šta opet smo hotel fulali?" -i izleti ona iz kupatila s mokrom kosom i ručnikom na glavi...i obje se gledamo i ne kužimo pol kurca...(ja još manje s obzirom na koncentraciju alkohola u meni)...frend se odmah ubacio nekoj likici u krevet i počeo kačit,ja i danira ako smo kojih par riječi progovorile...uglavnom vidjele smo se šta je najvažnije,ful mi je drukčije izgledala u živo...ful šljatko...i niš ona je išla sa svojim razredom van u jednu diskoteku a mi u drugu...(trebalo nam je još sat vremena da nađemo gdje su nestali...)
inače danira,drago mi je da smo se vidjele...ako niš drugo na brzaka...nismo uspjele ostvarit onaj bojanov plan (hehe:))),ali jednom ćemo se valjda nać i na normalnoj kavi...pozdrav veliki daniri i svima...
evo da bar jednu slikicu stavim kako bilo u barceloni...
ja sam ona s narančastom (ne crvenom kao što neki tvrde) kosom i trakom na glavi...držim koktel hehe:)))
stiže uskoro post sa puuuuuno više slika i detaljnim opisom...
***živa bića kao nakit...***
Neki dan baš promatram cure i žene (turistkinje) koje dolaze u restorane,kafiće i jednostavno šeću rivom ili gradskim ulicama...Često sa sobom nose torbice u kojima su mali psići....
Ne zna se više da li su psiću te torbice ukras ili ta mala slatka sitna bića služe kao nakit tim ženama.Svi ti jadni maltezeri,chihiahue i pudlice su živa stvorenja koji trebaju slobodu, a ne život u nekakvim boršetamaAli očito je moda važnija od one brižne brige za svoje kućne ljubimce (čitaj modne detalje).Sad samo čekam da otvore trgovine sa odjećom i psićima koji pašu uz određene kombinacije.I onda imaš doma dvadeset psića koje nosiš u torbicama određene dane...i naravno kombiniraš ih...ovaj maltezer je za večeru u petak navečer,ova chihuahua za koktel party,a pudlica...hm...za popodnevnu kavu!!!
Psić kao da više nije čovjekov najbolji prijatelj nego čovjekov MODNI DETALJ!!!?
Gdje je nestalo ono kad su djeca imala pse s kojima su trčali okolo,bacali loptice,frizbi i štapove i psi se igrali s njima???Ne, sad psi čak imaju i vegetarijansku hranu kako se ne bi previše udebljali,a ne bi se začudila ni da ti minijaturni psići boluju i od anoreksije...usred svog onog uređivanja i kombiniranja psića sa torbicama treba se sjetit i toga da je to živo biće kojeg treba nahranit...Zar je to život??? U TORBICI I SLUŽIŠ KAO UKRAS
Baš sam neki dan na kavi vidjela likicu koja je imala malog maltezera u krilu i bio mi je sladak i ajde da ga podragam...Približim ja ruku i to biće skoro da mi ju nije odgrizlo...Neznam dal je jednostavno živčan jer cijeli dan sluša isti k... od jedno te iste babe ili je to bilo zbog neishranjenosti pa je posezao za hranom (mojom rukom)."...
Jednostavno što sam htjela reći ovim postom je da mi nikako ne ide u glavu kako netko može životinjicu držati u torbi,zatvorenu cijeli život i da služi za hvaljenje i "lijepo vidjetJa kad bi bila u mogućnosti imati psa bio bi to veliki,debeli pas koji bi se igrao,trčao okolo i mazio,žvakao cipele od svih ukućana i spavao pod stolom...a za njegovu vrstu ili pedigre uopće me nije briga...nek je baštardin ili koktel raznih pasmina,ali bio bi moj i bio bi slobodan,a ne jeo vegetarijasku hranu i bio spakiran u neku boršetu...
***Zbogom Jeisy***
Moram vam saopćiti tužnu vijest.Danas je moja ribica Jeisy preminula.Zapravo bila je ubijena.Moja druga veća,deblja i jača riba Maiko ju je ubila.
Često ju je naganjala po akvariju no ja sam mislila da je tu riječ samo o bezbrižnoj i nevinoj igri dviju maldih ribica.No,jučer navečer kad sam ih nahranila primjetila sam da se samo Maiko dignula gore po hranu.Jadna je Jeisy već plutala na površini i jedva uspijevala jesti.Škrge su joj bile gotovo odvojene od glave,lijeva peraja uništena tako da nije mogla plivati,nego se samo vrtila ukrug.Kasnije kad sam im mjenjala vodu,vidjela sam i da su joj ljuske po tijelu uništene i imala je ogrebotine.Išla sam spavati u nadi da će se Jeisy oporaviti,no nije.Nije ni bila u akvariju.Moja ju je mama bacila u školjku da ju ja ni ne vidim.Naravno,bila sam ljuta na nju jer se nisam mogla ni oprostiti od Jeisy,a i htjela sam ju zakopati.
Sad njena duša počiva negdje u odvodnim kanalima među otpatcima neupotrebljivih tvari iz tijela humanoida (čitaj govnima). Ah,jadna moja Jeisy...Sad mi samo preostaje da pokušam oprostiti Maiko zbog onog šta je napravila,iako bih je najradije zadavila.
JEISY 19.09.2006.-05.08.2007.god...Ah,bila je tako mlada...R.I.P.
***Želja za slavom***
mislim si mislim neki dan kako su te izjave slavnih osoba paradoksne...stalno govore kako nemaju nikakve privatnosti,ne mogu na miru živjeti svoj život i stalno su praćeni raznim paparazzima,a s druge strane govore kako su još kao djeca znali da će oni biti slavni,da su mnogo napora uložili 
u to da bi postigli tu toliko željenu slavu.I sad si čovjek pomisli:????????????????????????????????
I kako to zvuči "toliko željena slava..."a šta su s tim dobili???ljudi ih više neće cjeniti zbog toga što su nego tko su,nemaju ni trunčicu privatnosti,istina imaju novaca,ali šta će ti toliki novac kad ni sam ne znaš šta ćeš s njim???kupuju kuće u kojima ni ne žive,imaju predivne vrtove i bazene,ali koji je gušt u tome???nema ga...ja ne bi ama baš ništa u svom životu mjenjala za slavu...ne treba mi da pola svijeta zna moje ime jer sam glumila u tom i tom filmu,pjevala to i to...ne treba mi da kad rodim i izlazim iz bolnice sa jadnim djetetom u naručju da se svi guraju ,slikaju i vrište...ne treba mi da osoba koja nema svoj život bude opsjednuta mnome i da u nekom pismu tinejđera koji je počinio samoubojstvo piše da se ubio radi mene.A zašto sve to?jer sam slavna???
čista glupost...pa to su ljudi kao i svi drugi od krvi i mesa.ja bi čak i rekla da su te slavne osobe nesretne!pa tko njih voli zbog osoba kakve jesu?vole ih ili zbog njihovog novca ili čisto radi te glupe slave,pa svaka slavna osoba se najmanje 5 puta razvede.i kako onda nakon svih tih razvoda,preljuba,afera i svega ostalog vjerovati u ljubav?nikako!!!
pa kakav je to onda život???
a onda se zapitate šta su ustvari te osobe učinile korisnoga da bi bile tako uzvišene??? ništa,odglumili su nekoliko dana na nekom setu nekoliko scena,naučili tekst napamet i na sat vremena možda i zabavili ljude.i to je to...u povijesti postoje mnogi vladari,kraljevi i kraljice,faraoni i faraonke,vojskovođe i hrabri ljudi koji su zaslužili slavu koju imaju.meni više vrijedi osoba koja radi u tvornici,koja nešto korisno i proizvodi što će čovječanstvu ustvari i koristiti.više mi vrijedi neki profesor koji širi znanje što ipak ima veliku vrijednost,veću nego film.ne kažem ja da ne cjenim film kao umjetnost,ali kao umjetnost,
a ne kao industriju što je i postala.jer kao što rekoh to su meni osobe od krvi i mesa,kao i sve druge...
sad zamislite da se za par godina dogodi potres ili neka užasna svjetska katastrofa i na svijetu ostane samo milijun ljudi i to na otoku koji ima samo rijeku,šume i životinje.tu bi sad svi trebali krenut ispočetka.među njima su neki radnici,profesori,ljudi s životnim iskustvom i te slavne osobe.mislite da bi sad te osobe nešto vrijedile jer su slavne?mislite da bi bilo rangiranja na više i manje vrijedne osobe?ne bi.svi bi bili jednako važni za zajednicu i radili bi isto i ravnopravno kao i svi drugi. evo koliko su te osobe vrijednije od drugih.nimalo!!!
ja samo znam da je meni dovoljno da moje ime znaju osobe koje imaju posebno mjesto u mom životu i to mi je sve šta mi je važno i u to ću ulagati trud.
***ljubavi,brakovi,veze,simpatije...***
evo,za ovaj post bila sam inspirana nekim člankom koji sam pročitala...provedeno je istraživanje o rastavama braka,više od 70% brakova danas završava razvodom,zatim je utvrđeno da uspješan brak najčešće imaju osobe koje su prije braka,u vrijeme tinejđerstva ili faksa imale dužu vezu,zatim o tome kako djeca razvedenih roditelja imaju manji postotak razvoda.čitajući to činilo mi se da je to sve neki zatvoren krug.
jedna je osoba jednom rekla "čemu danas brak kad postoji razvod?!"-pa slažem se s tim...danas je postalo kao neka moda ženiti se i razvoditi se nekoliko puta...ali čemu to?zar nije brak nešto što treba trajati "dok nas smrt ne rastavi,u dobru i zlu"...ne govorim da se razvod treba ukinuti,nego mislim da je on uzrok sve češćih nepomišljenih ulazaka u brak...kao:"ajmo se vjenčat,ionako ako nešto loše krene razvest ćemo se" 
a s onom činjenicom da osobe koje su prije braka bile u nekoj dužoj vezi imaju veće šanse da im brak uspije se slažem.veza je onoliko koliko i lijepa toliko i traži kompromise,što mislim da je bit toga.u vezi obje osobe trebaju biti sretne i zadovoljne,a ako jedan misli samo na sebe što ovaj drugi time dobiva???jednostavno treba prihvatiti da je ljubav,tuga,suze,smjeh,sreća sve dio toga,da savršenstvo ne postoji,a ako i postoji onda je jako relativno.mislim da je i razgovor vrlo važan jer se kroz razgovore osoba i upoznaje...da treba znati i slušati...
a i neke cure često kad puste nekoliko suzica odmah prekidaju!a čemu to?ako se odmah odustaje, problem nije ni otkriven,a kamoli rješen.naravno treba misliti i na sebe u suprotnom to nije kompromis ili veza već opsjednutost nekom osobom i udovoljavanje.
mnogi ljudi su bili u toliko veza i još uvijek nikako da negdje stanu...meni nije baš jasna ta izbirljivost...mislim da se svaka osoba na svijetu može zavoljeti jer svaka se osoba razlikuje od druge i po tome je zanimljiva...ne postoji manje ili više zanimljiva osoba,samo treba otkriti razlike...osim naravno onih kojima su namjere drukčije...
još jedan problem je seks.neke cure žele što duže ostati nevine i biti sigurne da je osoba s kojom su iskrena i to je u redu.ali ako to provjeravanje osobe traje duuuugggggoooo,čak godinama onda tu nema smisla.ako ti je do nekoga stalo zašto to ne pokazati i na tjelesni način?ne kažem da treba uskakati u seks bez razmišljanja,samo ne mislim da to razmišljanje treba toliko dugo trajati...
osobe koje imaju uspješnu vezu imaju šanse i za takav brak neovisno dali je brak s tom istom osobom iz veze.naučili su što je kompromis i ne misliti samo na sebe,a u svemu tome i uživati i imati vremena za drugoga i sebe istodobno.
a ono da djeca rastavljenih roditelja imaju čvršće brakove također ima smisla.jer te osobe na neki način uče na greškama svojih roditelja i znaju da ne žele postati poput njih.osim toga znaju i kako djeci teško pada razvod.
sada kada uzmem sve u obzir uhvati me neki strah od te "malo dalje budućnosti".ali ipak mislim da gdje i kako god me život odnese snaći ću se.mislim da sam zasad u dobroj vezi i tako imam vjeru i u takav brak.Ali sve to JEDNOG DANA i tko zna s kim...na planiram to sada.
ali jedno sam shvatila:život je jedan! i treba ga iskoristiti i učiti na greškama,kako i svojima tako i na tuđima...
***FRIDA KAHLO***
Na današnji dan prije 62 godine umrla je meksička umjetnica Frida Kahlo.No,ona je umrla sa smješkom na licu,ne zbog sreće u životu već zbog olakšanja jer njene muke prestaju.Kad je bila vrlo mlada, još studentica dogodila joj se nesreća u vožnji gradskim autobusom.Naime,pri sudaru joj je šipka autobusa prošla desnom stranom tijela i izašla kroz vaginu,zdjelica joj je slomljena na 3 mjesta,a desna noga imala je 11 prijeloma.Mislilo se da neće ni preživjeti,a kamoli više hodati.No,ona se snažno borila cijeli život,uvijek je šepala,no uspijevala je hodati i trudila se živjeti normalnim životom.Frida se 1929.udala za Diega Riveru,a njihov je brak bio vrlo turbulentan.Frida nije nikad skrivala svoju biseksualnost,a njen je muž odobravao njene veze sa ženama.No,iako je on imao veze s drugim spolom,na nju se ljutio i postajao ljubomornim zbog čega se njihov brak i raspao.Često su ih nazivali "golubicom i slonom" zbog njihovih fizičkih razlika.Par se ponovno vjenčao 1940 i ostali su u braku do Fridine smrti 1954. kad je imala samo 47 godina.
Užasni bolovi u leđima,35 operacija,uništeni reproduktivni organi i gubitak djeteta,nanosili su joj jaku fizičku,no i psihičku bol.
Svoju je bol pretakala u umjetnost i stvarala predivne slike koje su i dan danas iznimno cjenjene.
Motivi su uglavnom bili iz osobnog života,prikazivanje njenih problema i patnji na platnu.Bilo da se radi o obitelji,ljubavi,muževim prevarama ili neprestanom boli-slike su uvijek imale sve motive spojene u jedno.Njene su slike mistične,ali istovremeno i kristalno jasne,no i jezive,a za neke čak i pre sablasne.Na svojim putovanjima Europom stekla je naklonost i priznanje mnogih umjetnika,iako je ona putovala više zbog politike kao aktivni komunist.
Zadnje godine svojeg života provela je vezana za krevet,odrezano joj je i desno stopalo koje je bilo inficirano.Bol od mnogih operacija katkad bi postajala toliko nepodnošljiva da ju ni jake droge nisu uspijevale ublažiti.Njezin je rad napokon priznat i u njenoj zemlji,no na izložbu je došla doslovno u krevetu,nosači su je takvu donijeli u muzej.njezine slike možete pogledati ovdje,a 2002 snimljen je i biogratski film "Frida" sa Salmom Hayek.
Na dan kad je umrla,ispod njenog jastuka, pronađena je poruka na kojoj je pisalo:"Nadam se da je odlazak radostan i da se više nikada neću vratiti...".Kažu da je umrla sa smješkom na licu...
Shot at 2007-07-13
Shot at 2007-07-13
***turisti***
hm,sad pošto je ljeto već pošteno počelo i turista ima ko mrava ne izdržim a da ne komentiram njih kako dolaze na more...naravno moram započeti sa biserima,a to su švabe...
1.NJEMCI-to su biseri koji dođu valjda sa ciljem da pocrne ko cigani,a njihova arijevska koža to teško podnosi i onda budu neznam dal da kažem crveni,spečeni,sfrigani ili pregoreni...uglavnom REŠ PEČENI.
a nije ih ni teško prepoznati:plava kosa,plave trepavice i obrve,kao što spomenuh crveni ko rakovi...i uglavnom s djecom koja su još bjelija od njih...
2.ČESI-oni su pak priča za sebe.ovi dođu na more natovareni ko da se sele,kad bi im stigla u auto mislim da bi i kuću uzeli...uglavnom za koju godinu se može dogoditi da dođu s onim kamionom za selidbu.a što se kupanja tiče oni su čista suprotnost njemcima.oni dođu na more u 6,sa suncobranom i onda se mažu sa kremama sa zaštitnim faktorom 80 i to najmanje 10 puta.vjerojatno otiđu doma bjeliji nego su došli.a kad odu sa gliserom na more se izgube i onda ove obalna straža i hitna najviše s njima posla imaju.a s luftićem je čak jedan čeh uspio doći do piranskog zaljeva.biser zaspao i probudio se navečer u piranu.pa to bi se čak dalo patentirat:malo veći luftić,uzmeš hrane u košaricu i za koja dva dana si u trstu...
3.SLOVENCI=ŠKOTI.škrti do bola.oni su najbolji kad im se treba vratiti lipe u konzumu.jedna likica kupila dva sladoleda u konzumu i naravno u konzumu sve cijene završavaju sa_ _.99 lipa.i trebalo joj je vratit 2 lipe i na kasi nisu imali.likica je počela šizit da je to krađa i tako dalje.mislim da sa 2 lipe si možeš ferrari kupit.a na more obavezno dolaze sa suncobranom,neznam dali je to u sloveniji modni detalj ili šta,ali oni nonstop te suncobrane vucaraju sa sobom.a najbolja stvar da neznam dali ih koriste jer uvijek leže s suprotne strane nego tamo di je hlad.
4.TALIJANI-njih ima 2 vrste.postoji oni bahati i umišljeni koji sve znaju i ništa im ne treba pomoći.stalno se žale na cijene i uvijek im nešto ne valja.a postoji i oni "druge vrste".njima je pak sve "belissimo i buonissimo"-sve im je super i sve im se sviđa.čak znaju stat na ulici i pričat tebi kako je sve super ovdje makar te vidjeli prvi put u životu.ti su mi osobno draži.
sad ostali su onak više manji od svuda po europi pa su uglavnom ok...znaju engleski i ne pizde previše...
sad malo o meni!danas je meni i bojanu bilo 6 mjeseci pa je dobio auto na korištenje i došao do novigrada...bili smo na moru,jadan je malo pocrvenio od onog mog ulja za sunčanje...i tamo smo se smijali tim bisernim turistima...od tuda mi i inspiracija za post...
i tak ništa,ljudi čujemo se..
Shot at 2007-07-01
ovo sam vam ja
